Zacinsko bilje

ĐUMBIR (Zingiber officinale Roscoe)
Gordana Horvatović
Srijeda, 07.05.2008


Porodica : đumbiri – Zingiberaceae

Opis biljke
Đumbir je trajnica s puzavom podzemnom stabljikom iz čijih gomoljastih zadebljanja – rizoma izrasta uspravna stabljika visine 30–120 cm, s naizmjenično raspoređenim, uskim, duguljastim, sjajnim listovima. Svojim izgledom slična je trstici. Cvate malim žutozelenim cvjetovima koji su sakupljeni u stožaste, grozdaste cvasti.

Porijeklo i rasprostranjenost
Domovina đumbira je južna Azija, a njegov najveći proizvođač je Indija, kolijevka egzotičnih začina. Đumbir se danas uzgaja u mnogim zemljama kao što su Nigerija, Jamajka, Haiti, Tajvan, Japan, Kina, Egipat, Grčka, Meksiko i dr. Međutim, najcjenjeniji je đumbir s Jamajke kojega, iako sadrži samo 1% eteričnog ulja, cijene zbog njegove profinjene arome.

Karakteristike i sastojci
Ovisno o zemlji u kojoj je uzgojen rizom đumbira sadrži 1–2,5% eteričnog ulja čiji glavni sastojak je seskviterpen zingiberen, a sadrži i mnoge druge mono i seskviterpene i njihove derivate. Seskviterpenov alkohol je najznačajniji među njima jer daje karakteristični blagi miris đumbiru. Đumbir koji miriše na limun sadrži također i citral. Oštrina okusa pripisuje se neisparljivim smolastim sastojcima kao što su zingeron, gingerol, shogaol i dr.

Iz povijesti
Đumbir uzgajaju već veoma dugo u Indiji i Kini. Spominje ga već kineski filozof Konfucije oko 500 god. pr. n. e, a spominje se i u Kuranu, svetoj knjizi muslimana što znači da je bio poznat i u arapskim zemljama. Isto tako, bio je jedan od prvih egzotičnih začina kojeg su upoznali Europljani. Postao je tako popularan u Europi da je bio uključen kao začin pri svakom postavljanju stola.

Uzgoj, prerada i čuvanje
Kao i svim ostalim tropskim začinima za rast i razvoj potrebno mu je toplo i vlažno podneblje. Razmnožava se diobom rizoma koji se sadi u plodnu dobro dreniranu zemlju. Iz rizoma vrlo brzo potjeraju izdanci, a biljka nakon 9 – 12 mjeseci rasta počinje venuti. Tada se korijenje iskapa, očisti, opere, a posebnim nožićima pažljivo se odstrani vanjska korica. Tako očišćeno korijenje suši se na suncu još 8 dana. Osušeni đumbir teži još samo 25% svoje prvotne težine. U nekim zemljama korijenje ne gule prije sušenja pa je zato tamniji i ima grubu naboranu površinu te ga zovu još i crni đumbir, a oguljeni bijeli đumbir. Biljku vrlo lako možete i sami uzgojiti iz korijena đumbira koji posadite u veći cvjetni lonac ili kraj vrtnog jezerca gdje će dobro pristajati zbog svog izgleda nalik na trsku.

Uporaba u kuhinji
Samljeveni đumbir rijetko nalazimo u našim trgovinama zbog slabog zanimanja za ovaj začin, ali se zato sve više u našim trgovinama može naći korijen đumbira. Đumbir jelu daje aromatični, osvježavajući i pomalo pikantni okus. U kombinaciji s drugim začinima primjeren je za začinjavanje raznih juha, umaka, jela od povrća, voćnih deserta medenjaka i drugih jela. Đumbir je i jedan od sastojaka curry mješavine začina. Jedan je od najvažnijih začina kineske i indijske kuhinje. Đumbir ili njegove ekstrakte koristimo i za aromatiziranje nekih alkoholnih pića (pivo, vino, liker). Vani je poznatoi bezalkoholno pivo od đumbira koje podsjeća na limunadu. Osušeni i samljeveni đumbir koristi se za pripremu medenjaka, nekih peciva i piškota, a u mesnoj industriji za začinjavanje nekih salama i paštete.

Vlasac

VLASAC (Allium schoenoprasum L.)
Gordana Horvatović
Utorak, 29.01.2008


Porodica: ljiljani (Liliaceae)
Narodna imena: sitni luk, lukčić, vlašac, luk drobnjak

Vlasac je mala do 30 cm visoka biljka koja spada u porodicu ljiljana kao luk i češnjak. Ispod zemlje razvija male, nježne lukčiće iz kojih niknu brojni uski cjevasti listovi. Od svibnja do kolovoza razvija cvjetne stapke koje nose glavičaste cvasti sastavljene od brojnih crvenkastih ili ljubičastih cvjetova. Čitava biljka jako miriše na luk. Vlasac se uzgaja u Europi, srednjoj Aziji i Sjevernoj Americi. Nalazimo ga i u prirodi kao samoniklu biljku na vlažnim livadama i travnjacima, riječnim obalama i na močvarnom tlu. Uzgajati ga možemo u svom vrtu, ali će vrlo dobro uspijevati i u posudi za cvijeće na vašem prozoru. Za uspješan uzgoj potrebna mu je dobra humusna i vlažna zemlja te obilje sunčeve svjetlosti. Najbolje se razmnožava dijeljenjem starih biljaka, a može se i sijati. Moći ćete ga vrlo lako uzgajati nekoliko godina u istom običnom loncu na prozoru vaše kuhinje.

KARAKTERISTIKE I SASTOJCI
Vlasac po okusu podsjeća na luk, samo nešto blažeg okusa. Karakteristčni miris po luku biljci daju spojevi sumpora, koji su sastavni dio eteričnog ulja. Svježi listovi sadrže i puno vitamina A i C, nešto vitamina B te fosfor i željezo.

UPORABA U KUHINJI
Upotrebljavamo samo svježe listiće, koje od proljeća do jeseni režemo s biljke. Sitno narezane listove posipamo po jelu.

LJEKOVITA VRIJEDNOST
Pojačava apetit, pospješuje probavu, otkljanja vjetrove, jača krv, spriječava razvoj bakterija. Prevelika uporaba vlasca može i štetiti.